...Žestoko i neprijateljsko more koje ga opasuje s juga između njegovih dviju katedrala – Nove (Nueva Barroca) i Stare (Vieia Columnaria) – na kritičnoj točki stalnoga boja između zemlje i mora. Taj prostor, svjedok isključivanja kultura koje se od punskoga doba do dana današnjeg smjenjuju bez prestanka, nudi u svome podnožju iznimnu stratigrafiju savršeno sačuvanu u obliku arheološkog nalazišta. Mjesto gdje se, prema Bergerovim riječima, sijeku dvije crte: „Okomita linija je put koji uvis vodi prema nebu, a prema dolje u carstvo mrtvih; vodoravna pak predstavlja svjetski promet, sve putove koji vode s jedne na drugu stranu Zemlje.“ Elem, na križanju tih dviju linija, u sigurnosti koju obećava njihovo sjecište, Alberto Campo Baeza dobit će zadaću da osmisli zdanje koje će moći ispuniti tu sakralnu prazninu, tu točku polaska i povratka svih zemaljskih putovanja.